Bajke imaju svoje posebnosti među kojima se možda najviše ističe njihova sloboda.Bajka na svoj poseban način prati dijete kroz razvojna razdoblja i teško možemo zamisliti djetinjstvo bez bajki i obratno – bajke bez djetinjstva.
Za djecu je realni svijet odraslih premalen i previše stiješnjen te je bajka jedan od mogućih putova kako prijeći u svijet nemogućeg, očaravajućeg, u svijet koji je dinamičan i jako emocionalno obojen.Bajke su zapravo jedna od rijetkih, ako ne i jedina književna vrsta koja se obraća djetetovoj osobnosti kao cjelini. Potiče njegovu maštu, njeguje potrebu za svijetom mašte, razvija njegov intelekt.
Gotovo svi autori koji pišu o djeci i bajci slažu se s tvrdnjom da su bajke tako jako omiljene zato što dijete učvršćuju u vjeri da mu se na svijetu ne može dogoditi ništa strašno, jer je svijet već uređen tako da su dobri ljudi nagrađeni za svoju dobrotu.
Mnogi se roditelji pitaju trebaju li djeci čitati te zastarjele, ponekad zastrašujuće priče koje na prvi pogled nemaju nikakve veze s modernim životom i budućnošću.Psiholozi će reći – da, svakako. Danas možda više nego ikada prije, trebalo bi te priče uvijek iznova ponavljati.
Nasilje u bajkama uvijek je sadržano u zadovoljavajućoj strukturi s preokretom na stranu dobra i potrebnim sretnim završetkom. U bajkama su dobro i zlo uvijek strogo i potpuno odvojeni.Isto tako, s obzirom da su dobro i zlo tako strogo odvojeni, dijete se može poistovjetiti s dobrim junakom ili junakinjom, ali i sa potlačenima, malima i slabima.
Način na koji djeca doživljavaju i predočavaju bajke razlikuje se od viđenja odraslih. Naime, sposobnost zamišljanja situacije u većine se djece razvija tek između osme i devete godine, te se zbog toga djeca do te dobi oslanjaju na slikovne informacije (slikovnice, lutke, film).
U vlastitoj mašti nisu sposobna proizvoditi slike onoga o čemu slušaju, pa vjerojatno stoga i ne shvaćaju u potpunosti jezovitost sadržaja što ga vide odrasli. Možda najvažniji dio bajke za svako dijete je obrat u kojem dobro pobjeđuje zlo. Skupina „Kockice“ uz ostale aktivnosti imala je i tjedan Andersenovih bajki. Zajedno smo došli do saznanja kako nastaju bajku:
„Neki striček ili teta ih napišu na papire.“
„Neki ljudi su nacrtali bajke.“
„Odemo kupiti u trgovinu, tamo su bajke.“
Nakon svake pročitane bajke djeci je nuđena likovna aktivnost nacrtati ono što im se najviše svidjelo u bajci i tako smo pano ispunili zagonetnim crtežima malih detalja velikih bajki.
Djeca su uživala slušajući bajke, a kako nismo mogle aktivnost predočiti vama putem fotografija, vi uživajte u fotografijama dnevnih aktivnosti.
Pomoćna literatura: M.Cvitković, S.M.Šušek, M. Crnković, M.Čudina-Obradović
