Socijalne i emocionalne vještine predstavljaju temelj zdravog razvoja svakog djeteta, posebno u predškolskom uzrastu od tri do šest godina. U ovom periodu djeca intenzivno razvijaju sposobnost da razumiju vlastite i tuđe emocije, uspostavljaju odnose s vršnjacima i odraslima te uče kako upravljati svojim ponašanjem.
Socijalne vještine su naučeni oblici ponašanja, odnosno uvježbane sposobnosti. Uče se od najranijeg djetinjstva, u obitelji, spontano, imitacijom te metodom pokušaja i pogreške. Socijalne vještine obuhvaćaju sposobnosti kao što su dijeljenje, suradnja, slušanje, poštivanje osobnog prostora, uspostavljanje kontakta očima te pristojnost. Dobre socijalne vještine omogućuju djeci da uživaju u druženju s drugom djecom, ali da i kasnije u društvu ostvare svoje potencijale. Važno je znati da ovo nisu urođene vještine, one se trebaju naučiti i ojačati trudom i vježbom.
Emocionalne vještine su sposobnosti koje djetetu omogućuju da prepozna i imenuje vlastite emocije (sreća, tuga, ljutnja, strah itd.), prepozna emocije kod drugih osoba, razumije što uzrokuje emocije i kako one utječu na ponašanje, izrazi emocije na društveno prihvatljiv način te razvije empatiju prema drugima. Emocionalna inteligencija (EI) obuhvaća sposobnost razumijevanja i upravljanja vlastitim emocijama kao i emocijama drugih. EI kod djece uključuje: samosvijest, samoregulaciju i motivaciju.
Uloga roditelja, odgojitelja i šire zajednice je ključna u razvoju ovih vještina. Kroz dosljednu podršku, emocionalno sigurno okruženje i modeliranje pozitivnih ponašanja odrasli pomažu djeci da razviju socijalnu i emocionalnu pismenost koja im je potrebna za uspješan daljini razvoj i školovanje. Razvijanje ovih vještina u predškolskoj dobi povezano je s boljim školskim uspjehom, kvalitetnijim međuljudskim odnosima i općim mentalnim zdravljem u kasnijem životu.
